Svi smo se već navikli da je bicikl nešto drugačije od obične konstrukcije - prevozno sredstvo, koje se pokreće snagom mišića obrtanja pedala.

Navikli smo se i na to da većina bicikala ima dva ili tri točka i obavezno pedale.

Znamo da je biciklo odnosno lagano i malih je dimanzija, ne treba mu gorivo i pri iskušnom blažanju vožnje dosta je bezbedan. Od malena nam je svima poznato da je bicikl odlična stvar za trening. Mnogi znaju ili predpostavljaju da vošnja bicikla u ranjem dobu razvija ravnotežu djeteta. A neko će da tvrdi da je najrasprostranjenjije prevozno sredstvo na zemlji baš biciklo, jer ih se na svijetu nabrojava visše od milijarde. Jasno je, da se izumi biciklo ponovo, bezsmislena stvar, ali dodavati različita usavršavanja i modifikacije - to je druga stvar, i to se neprekidno dešava od kraja XV vijeka - od prilike datum kad su izumili biciklo. U trči za nećim novim ljudi ponekad zaboravljaju neka rešenja koje im se čine zastarjelima. To se dešava sa mnogim stvarima, i isto se desilo sa biciklima za djecu.

ranbajk.me event 4 1024

A djeca?

Djeca imaju neopisivu želju za upozanavanje okoline koja ih okružuje. žele da probaju sve i odjednom, pogotovo vožnju bicikla sa dva točka, to je prirodna želja koju ima svako dijete. Ali bez specijalnih vježbi večina djece od tri do pet godina nije u stanju da vrti pedale i održava ravnotežu u istom trenu i jos upravljati samim biciklom. Jer vestibularni aparat male djece tek se nalazi u procesu intenzivnog razvoja. I umorivši se od stalnog plaća, ogrebotina i modrica brižniji roditelji su prebacili svoju djecu na bicikla sa tri točka ili dva sa dva dodatna točka. Čime su ograničili intenzivnost razvoja djeteta. Ali to je samo u Srbiji i Crnoj gori. U Njemačkoj npr. Skoro svako dijete započinje svoje biciklističko djetinstvo sa biciklo-trotinetom, ili drugačije rečeno sa malim biciklom bez pedala ili balans biciklom. I zamislite,oni neće htjeti ništa drugo. Nisu im potrebne ni pedale ni kočnice - i bez kočnica djeca se veselo vozaju. Jer dijete koje sjedivna balans biciklu osjeća se sigurnim još od malih nogu. U suprot običnom biciklu gdje mora vrtjeti pedale. A bez pedala dijete ima poverenje u sebi i u bilo kom trenutku može da se upire nogicama. I pritome se ne razvija osjećaj straha. Čak djecica od jedne i po godine sa zadovoljstvom voze ovakva balans bicikla.

Ranbajk balans biciklo u Baru

I onda razvoj djeteta prolazi intenzivnije, on se razvija samostalnim, htabrim i uvjerenim u svljim mogucnostima. I ovaj osjecaj koje je djete dobilo u ranom dobu zahvaljujuci ovom čudo-biciklu ostace sigurno sa njim zauvjek čak i kad poraste.

A sada zamislite obični, najmanji trotinet. I šta mislite može li neko dijete koje još ne zna dobro ni da hoda, može da vozi trotinert i da se gura jednom mogičom. Pitanje je postavljeno naravno rertoričko, znaći ne bi smo trebali mnogo da se čudimo ovom novitetu. Samo treba da se radujemo. Na kraju će mo da kažemo da progres nije mnogo aktuelan, a ponekad je čak i mnogo koresno zaustaviti v progresivne misli i da se obratimo prošlosti koja nam se čini primitivnom. Treba da ih pogledamo drugačije - po novom, naći u njima interesantno ali zaboravljeno rešenje i spojiti sa rezultatom savremenog tehničkog progresa, napraviti novu je zaboravnu stvar, a još vi sa djecu. Rezultatom sličnih kreativnih istrazivanja u dječjoj biciklistickoj industriji Njemačke i jeste djeciji bicikl bez pedala.

Ranbajk - balans biciklo u Baru

I ako je izasla nova neobična stvar onda mora da se zove ona po novom - neobično i originalno i kod naš u Crnoj gori naravno na crnogorski. I ne izmišljajući biciklo i trotinet, grupom Ranbajk.me stvorenvje zaviv "Ranbajk" na zapadni način, ili naučnim jezikom Balans bicikl. Kad ljudi čuju rijec Ranbajk, oni se, naravno, čude, ali razumiju jasno - Trkom na biciklo. Ne stidi se - Začudi druge - govori na naš!

Ranbajk - sva deca su ushićena!!!